/Sri Nisargadatta Maharaj: Ti si izvan prostora i vremena

Sri Nisargadatta Maharaj: Ti si izvan prostora i vremena

Sri nisargadatta Maharaj 3  Upamti, nikada se nisi rodio i nikada nećeš umrijeti. Razlog zašto vjeruješ u rođenje i smrt proizlazi iz činjenice da nikada nisi doveo u pitanje svoje uvjerenje da si tijelo koje je očito rođeno i, zato mora i umrijeti.Tijelo se rađa i umire, ne ti.

Dok je tijelo živo ono privlači pozornost i toliko snažno opčinjava da pojedinac veoma rijetko može percipirati svoju pravu prirodu. Čini se da on percipira samo površinu oceana, a da u potpunosti zaboravlja na beskraj koji se nalazi ispod nje. Svijet je samo površina uma, a um je beskonačan. Ono što zovemo mislima samo su mreškanja u umu. Miran um odražava stvarnost. Ona je toliko konkretna i stvarna , toliko opipljivija od uma i materije, da je u usporedbi s njom čak i dijamant mekan poput maslaca. Njezina sveobuhvatna prisutnost čini svijet nalik snu, maglovitim i beznačajnim.

Shvati, osoba kojom se smatraš dio je svijeta koji percipiraš unutar svojega uma. Promatraj svoj um izvana jer ti nisi um. Naposljetku, tvoj jedini problem jest gorljivo poistovjećivanje sa svime što percipiraš.

Dokle god postoji tijelo i osjećaj istovjetnosti s njime, frustracija je neminovna. Jedino kad sebe spoznaš kao onoga tko je potpuno odvojen i različit od tijela moći ćeš predahnuti od mješavine straha i želja. Puko ublažavanje strahova i zadovoljavanje želja neće ukloniti osjećaj praznine od kojega pokušavaš pobjeći. Pomoći ti može jedino znanje o sebstvu, pod tim pojmom mislim na potpuno poznavanje onoga što nisi, zbog toga se neprestano prisjećaj da nisi ono što se može percipirati. Upotrijebi svoju moć budne odvojenosti. Vidi samoga sebe u svemu što živi i tvoje će ponašanje izraziti tu viziju. Kada jednom shvatiš da na ovome svijetu nema ničega što bi mogao nazvati svojim, gledati ćeš ga izvana kao što promatraš predstavu na pozornici ili sliku na platnu, čudeći se i uživajući, ali zapravo nedirnut. Sve dok zamišljaš da si nešto opipljivo i čvrsto, jedna od mnogih stvari koja postoji u vremenu i prostoru, da si kratkoga vijeka i ranjiv (tijelo-osoba), prirodno je da ćeš se tjeskobno brinuti za svoj opstanak i rast. Ali kada jednom budeš spoznao sebe kao onoga koji se nalazi izvan prostora i vremena i koji je s njim u dodiru samo u točci koja postoji OVDJE i SADA, no inače je sveprožimajući i svesadržavajući, nepristupačan, nedostupan i neranjiv – nećeš više biti uplašen.Spoznaj sebe kakav jesi – protiv straha nema drugoga lijeka.

Moraš naučiti misliti i osjećati na takav način ili ćeš neizbježno ostati na osobnoj razini želje i straha, gubitka i dobitak, rasta i zastoja. Osobni problem ne može se riješiti na razini osobe. Sama želja za životom glasnik je smrti, kao što je čežnja za srećom jezgra patnje. Svijet je ocean boli i straha, tjeskobe i očaja. Užici su poput riba, dolaze u malenom broju i hitro. Rijetko se pojavljuju i brzo nestaju. Čovjek niske inteligencije vjeruje, usprkost svim iskustvima i dokazima, da je on iznimka i da ga je svijet dužan usrećiti. Ali svijet mu ne može dati ono što ni sam nema. U svojoj je srži nestvaran pa mu za postizanje stvarne sreće nije ni od kakve koristi. Ne može biti drukčije. Tragamo za stvarnim zato što smo nesretni s nestvarnim. Budući da je sreća naša stvarna priroda, ne možemo se smiriti dok je ne nađemo. Ali rijetko znamo gdje je treba tražiti. Kad jednom budeš razumio da svijet nije ništa drugo do pogrešan pogled na stvarnost i da nije onakav kakvim se pojavljuje, oslobodit ćeš se njegovih opsesija. Jedino te ono što je u skladu s tvojim stvarnim bitkom može usrećiti, ali svijet kakav ti percipiraš izravno je nijekanje stvarnoga.

Budi veoma miran i promatraj sve što dolazi na površinu tvojega uma. Odbaci znano, dočekaj s dobrodošlicom daleko i neznano, a na kraju, kad na to dođe red, odbaci i njega. Tako ćeš doči u stanje u kojem nema znanja, u kojem postoji samo bitak, u stanje u kojem je bitak sam po sebi znanje. Znati bitkom neposredno je znanje. Ono se temelji na istovjetnosti onoga koji promatra i objekta promatranja. Posredno znanje temelji se na osjetima i pamćenju, na blizini onoga koji percipira i objekta percepcije, a ograničeno je njihovom suprotnošći. Isti je slučaj sa srećom. Moraš biti tužan da bih znao što je radost i radostan da bih znao što je tuga. Istinska sreća nema uzroka i ne može iščeznuti zbog nedostatka poticaja. Ona nije suprotnost tuzi, već uključuje svu tugu i patnju.

Unutarnja sreća se ne može prekinuti. Ona je neodoljivo stvarna. Kao i sunce na nebu, može biti zaklonjena oblacima, ali nikada nije odsutna.

Sve dok vjerujemo da nam je potrebno nešto što će nas usrećiti, moramo vjerovati da ćemo biti nesretni ako to izgubimo. Um se uvijek oblikuje u skladu sa svojim uvjerenjima. Zbog toga je veoma važno steći uvjerenje da za sreću ne trebaju nikakvi razlozi, a da je užitak samo nepažnja i smetnja zato što isključivo povećava lažno uvjerenje da trebamo imati ili činiti nešto kako bismo bili sretni. U stvarnosti je upravo suprotno. Užitak uvijek o nečemu ovisi, a sreća ne.

Ako ćemo uopće govoriti o sreći, o njoj misliš samo kad si nesretan. Čovjek koji tvrdi “Sada sam sretan” nalazi se između dvije patnje, prošle i buduće. Njegova sreća samo je uzbuđenje koje je uzrokovano prestankom boli. Stvarna sreća nije uopće svjesna sebe. Ona se najbolje izražava niječnim poimanjem: Sa mnom se trenutno ne događa ništa loše, ne trebam se ni zbog čega brinuti. Naposljetku, krajnji je cilj dosegnuti točku u kojoj se to uvjerenje temelji na stvarnom i uvijek prisutnom iskustvu, a nije samo verbalno. Iskustvu da si prazan, neopterećen sjećanjima i očekivanjima. To je sreća otvorenoga prostora, mladosti, obilja, vremena i energije da radiš ono što voliš, da otkrivaš, da krećeš u pustolovinu.

Potrebno je otkriti svemir koji je izvan nas i beskraj koji je u nama, i to onakve kakvi su u stvarnosti, u velikom srcu i umu Boga. Otkriti treba smisao i svrhu postojanja, tajnu patnje i način izbavljenja života iz kandži neznanja.

Postoji samo vrhovna stvarnost. Kad se kreće ona poprima svojstva, a kad je nepokretna, tada je bez svojstva. No, samo je um taj koji se kreće i ne kreće. Stvarnost je iznad toga, ti si iznad toga. Kad jednom shvatiš da ništa od onoga što možeš percipirati ili zamisliti ne možeš biti ti, bit ćeš slobodan od svih zamišljanja. Za postizanje samoostvarenja nužno je sve sagledati kao zamišljanje koje se rađa iz želje. Zbog nedostatka pozornosti propuštamo stvarnost pa neumjernim zamišljanjem kreiramo nestvarno.

Cijelo svoje srce i um moraš posvetiti tim pitanjima i uvijek iznova duboko razmišljati o njima.

“Da bih mogao biti slobodan u svijetu, moraš biti slobodan od svijeta.”

“Uzdigni se iznad ideje da si tijelo i shvatit ćeš da su prostor i vrijeme u tebi, a ne ti u njima. Kamo god išao, cijelo vrijeme nosiš sa sobom osjećaj prisutnosti ovdje i sada. To znači da si nezavisan od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. No, tvoje poistovjećivanje s tijelom koje je, naravno, ograničeno prostorom i vremenom, daje ti osjećaj konačnosti. U stvarnosti si beskrajan i vječan.”

Tijelo i um ograničeni su i zbog toga ranjivi. Potrebna im je zaštita koja stvara strah. Sve dok se poistovjećuješ sa tijelom i umom, morat ćeš patiti. Shvati da nisi ovisan o njima i postani sretan. Kažem ti, to je tajna sreće. Uvjerenje da tvoja sreća ovisi o stvarima i ljudima nastalo je kao posljedica neznanja o tvojoj pravoj prirodi.

Mudrost je spoznaja da ti za sreću nije potrebno ništa drugo osim znanja o sebstvu.

I vjera i razum govore ti da nisi ni tijelo ni njegove želje i strahovi, da nisi um s njegovim zamišljanjima i idejama, da nisi uloga koju pod pritiskom društva moraš igrati, a ni osoba kojom se smatraš.

Odbaci lažno i istina će doći na vidjelo. Ti si to što jesi, ne možeš biti ništa drugo do onoga što jesi. Ti ne možeš biti živ, ti jesi sam život. Osoba je ta koja pati a kojom se smatraš, a ne ti. Postani svjestan te osobe i time je uništi. Ona je samo hrpa sjećanja i navika. Između svjesnosti o nestvarnom i svijesti koja je tvoja prava priroda nalazi se provalija koju ćeš lako prijeći kad jednom svladaš umijeće bivanja u čistoj svijesti.

Spoznati da nisi ni u tijelu ni u umu, iako jesi svjestan i jednog i drugog, znanje je o sebstvu.

Pobuni se protiv robovanja umu, shvati da si svoje granice stvorio ti sam.

Preuzeto sa: 2012-transformacijasvijesti.com