NEKI KRITIKUJU, NEKI RADE: Ovo je Novosađanka koja zida kuće od blata

Mladi arhitekta Dragana Kojičić ne boji se fizičkog rada, blata, prljanja, niti crnog ispod noktiju. Ova Novosađanka nakon završenog fakulteta, svoju karijeru usmerila je ka oživljavanu stare vojvođanske tehnike gradnje. Uz pomoć marketinške agencije „Kuća čuvarkuća“ u kojoj je radila do 2013. godine započela je promociju zemljane arhitekture. Paralelno sa radom u “Kući”, pokrenula je udruženje “Klub finih zanata” sa sedištem u Mošorinu, sa kojim konkuriše na  projekte u poslednjih pet godina. Najbitniji od svih projekata je obnova postojećeg objekta od zemlje za koji je ove godine konačno dobila sredstva, sa željom da to postane centar za zemljanu arhitekturu.

Dragana je pobednica Creative Business Cup Serbia 2014 za najbolji biznis plan iz kreativnih industrija. Sa svojim projektom “kuća od blata” otišla je na međunarodno finale u Dansku zbog čega je bilo neophodno da registruje firmu. Tako je osnovana „Earth&Crafts“ za gradnju zemljom i prirodnim materijalima. Ova Novosađanka je već više od godinu dana vlasnik firme, a ove godine je zahvaljujući konkursu „Pokreni se za posao“ dobila i nove alate i izuzetnu obuku za preduzetnike,  kojima planira da unapredi radove od naredne godine.

 

Dragana Kojičić svoje znanje o tradicionalnom sistemu gradnje ovog meseca deli i sa Novosađanima putem ciklusa predavanja „Zemljana arhitektura“ koja se održavaju u Muzeju Vojvodine.

– Na poziv kustosa i pedagoga Slađane Velendečić, dobila sam priliku da, u okviru Predavanja za početnike, pričam Novosađanima o zemljanoj arhitekturi. Na prvom predavanju, zajedno smo išli na put oko sveta i upoznavali sa zemljanim objektima najrazličitijih tipova, dok smo se na drugom upoznali sa osnovim principima gradnje zemljom, njenim sastavom, karakteristikama, kao i modernom primenom u svetu. Sledeća dva biće lokalnijeg karaktera – o zemljanoj arhitekturi Vojvodine i obnovi objekata od zemlje kod nas, nešto vrlo konkretno i praktično, priča Dragana za portal mojnovisad.com.

U Srbiji postoje zakonski problemi vezani za gradnju zemljanih kuća, iako je u svetu to sasvim normalna pojava, pa čak i hit poslednjih godina. Da li postoje naznake da će se ova situacija kod nas promeniti?

– Problem je u tome što niko sa sigurnošću ne može da kaže da li je taj zakon, koji se ticao samo urbanih zona, i dalje na snazi ili ne. Jedni tvrde da jeste, drugi da nije. Kako god, činjenica je da ne postoje nikakva pravila i da nije moguće dobiti upotrebnu dozvolu za gradnju zemljom, trskom, baliranom slamom. Mi smo našli kompromis u, za početak, obnovi postojećih objekata, sa nadom da će to podstaknuti promene u zakonima – prikupili smo odlične preporuke za gradnju zemljom iz više zemalja, od kojih su najbolje nedavno objavljene u Americi, i nadamo se da ćemo i mi ići u tom pravcu.

Često vam se obraćaju za pomoć ljudi koji žele da obnove svoje kuće „na starinski“. Na koji način im izlazite u susret?

– U poslednje vreme se javlja sve više ljudi koji žele da obnove kuće u sopstvenoj režiji – nekima pomognemo samo kroz savet, neki traže da se objekti dijagnostikuju, ima ih sve više koji dođu da se obuče kroz teoriju i praksu na kursevima koje organizujemo, a javljaju se i oni koji bi želeli da nas angažuju da kuće obnovimo.

Koje su prednosti, a koje mane ovog tradicionalnog sistema gradnje i zemljanih kuća?

– Prednosti  zemlje su što je ona zdrav materijal, lako je dostupna (dakle, ne košta ništa),  vekovima je upotrebljavana na ovim prostorima, potpuno podložna reciklaži, ako nije stabilizovana neorganskim stabilizatorima, što znači da se već korišćena zemlja može jednostavno pokvasiti i ponovo iskoristiti u gradnji, ne troši energiju za proizvodnju osim ljudske snage, ima sposobnost termoregulacije, ili jednostavno rečeno – zimi greje, leti hladi, ima visok akustični komfor, otporna je na požare, omogućava gradnju u sopstvenoj režiji, nosi u sebi ogroman kreativni i socijalni potencijal. Osnovni nedostatak zemlje u građenju je brza degradacija ovog materijala pod uticajem nepogoda. Nedostatak vremena, sredstava i, povrh svega, nedostatak informacija, doveli su do toga da se iste greške ponavljaju-uvek, svuda i predugo. Patologije u strukturi javljaju se kao posledica problema sleganja ili klizanja terena, prirodnih katastrofa, ali iznad svega zbog nestručnih intervencija, nekompatibilnih materijala i lošeg održavanja. Naravno, kao i svaki materijal, zemlja ima i svojih mana – ipak, dobrim izborom tehnike, u zavisnosti od zemlje, klime i područja, sa dobrim „čizmama i šeširom“ – temeljima i krovom i kasnije dobrim održavanjem, ove građevine mogu da traju vekovima!

Šta je sve potrebno kako bi se sagradila jedna takva kuća? Koji se materijali koriste i da li je lako doći do njih?

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

– U većini slučajeva, to su materijali iz okoline: zemlja, slama, trska, pleva, opeka… neke od njih nije više lako naći. Dalje, potrebno je dosta drveta koga nemamo lokalno, a postoji i dosta drugih materijala koje diktira savremeni način života: instalacije i slično. Reciklaža je, takođe, veoma interesanan vid prikupljanja materijala.

U vreme krize kada se svaki dinar vrednuje, da li je i koliko isplativije podići ovakvu kuću umesto konvencionalne?

– Upoređivati zemljanu gradnju sa konvencionalnom je prilično teško, a i cena same zemljane gradnje može drastično da varira: od toga da koristite zemlju sa terena i da gradite u sopstvenoj režiji i, na primer, od recikliranih materijala, do toga da želite modernu građevinu od zemlje, koja je opremljena solarnim kolektorima, podnim grejanjem i drugom opremom današnjeg vremena. Ono što je danas u svetu najskuplje u ovoj vrsti gradnje jeste radna snaga, ali kod nas je to još uvek prihvatljivo. Te, uopšteno govoreći, možemo reći da je kod nas ova vrsta gradnje još uvek jeftinija od konvencionalne ili su cene približne, ali se vrlo brzi isplati zbog ogromnih ušteda u grejanju i hlađenju. Osim toga, ako sve izvede po pravilima, govorimo o izuzetno zdravim objektima za život!

Studirali ste arhitekturu, a na fakultetu su vas učili o čeliku, staklu i betonu. Odakle zainteresovanost za ovaj stari način gradnje?

– To je veoma prirodno i logično – zemlja je materijal koji nas okružuje, nekad je gotovo čitava Vojvodina bila građena na ovaj način. Smatram da je najbolje što možemo da učinimo da pokušamo nastaviti taj kontinuitet, umesto da koristimo materijale koji nisu prilagođeni ovom podneblju.

Uz pomoć časopisa „Cosmopolitan“ dobili ste staru kuću u Mošorinu. Ona je postala deo mnogih timskih radova i mesto održavanja radionica za srednjoškolce…

– Tako je, kuća je postala mesto radionica – prvobitno su pomagali porodica i prijatelji, da bi se ta priča proširila na volontere, a kasnije i radionice za zainteresovane pojedince. Takođe, ostvarena je lepa saradnja sa nekim institucijama i organizacijama, te smo radili i sa decom iz vrtića, osnovnih škola iz Novog Sada i Titela, srednjom tehničkom školom iz Novog Sada… Osnovna ideja, a kako u početku novca gotovo da nije bilo, bila je da se obnovi kuća kroz ove radionice, a pokrenuli smo i Letnju školu zemljane arhitekture „mORA“, koja je održava već pet godina. Ipak, koliko god nam vreme to dozvoljava, trudimo se da budemo aktivni i korisni i za čitavo selo, te smo organizovali i radionice za njih da pokušamo da aktiviramo mlade ljude i ukažemo im i na lepe mogućnosti koje imaju u selu. Takođe, trudimo se da uzimamo lokalne proizvode i smeštamo učesnike u privatne smeštaje.

Kako uspevate da finansirate ovaj vaš projekat? Kako ljudi mogu da se uključe u njega?

– U početku je bilo veoma teško i zato su radovi veoma sporo odmicali. Napisala sam na desetine projekata, konkurisala na razne konkurse, većinom bez uspeha, odnosno sa jednim odobrenim projektom godišnje, što je bilo dovoljno za jednu, dve radionice, ali ne i za neke ozbiljnije intervencije. U tom smislu, mislim da je ova godina prekretnica, jer, od sedam odobrenih projekata, čak četiri imaju veze sa obnovom kuće u Mošorinu. Budući da smo imali sredstva za materijal, gotovo sve radionice ove godine bile su volonterskog karaktera i održavale su se svakog vikenda, a nekad i češće. Preko zime pauziramo, pa nastavljamo od proleća. Biće i stručnih i volonterskih radionica naredne godine, ljudi mogu da prate objave preko bloga zemljanarhitektura.com ili na FB stranici/grupi Earth&Crafts.

Gde ste sve držali radionice vezane za zemljanu arhitekturu i kolika je zainteresovanost ljudi za ovaj tradicionalan način gradnje? 

– Prvu radionicu sam održala u Francuskoj studentima vajartsva, u Alžiru studentima arhitekture i građevine, nakon čega su usledile radionice u Srbiji: osim Mošorina, tu su tradicionalne radionice na Letnjoj školi arhitekture u Baču, CHwB kampu u Rogljevu, na BINA (Beogradskoj nedelji arhitekture) sa Centrom za promociju nauke u Beogradu, Francuskoj školi u Beogradu, Drači kod Kragujevca, Popovici,u Zemunu, stručne radionice u Nišu, Neštinu, Đirokastri u Albaniji… Zainteresovanost ljudi sve više raste – ne samo u vezi sa obnovom tradicionalne gradnje, nego sa izgradnjom novih objekata od zemlje ili balirane slame. Sve više mladih odlazi na selo i započinje život tamo, pa, ili obnavljaju stare kuće ili grade nove.

Da li je ova gradnja moguća i u gradovima, ili je ipak lakše realizovati u selima?

– Teoretski, gradnja zemljom bi bila moguća u gradovima, ali mi nismo na tom nivou. U svetu, zemlja se modernizovala, tehnike unapredile, radi se prefabrikacija, malteri spremni za upotrebu, te je relativno lako transportovati je. Kod nas bi to bila velika i skupa stavka, tako da mislim da je, bar za sada, mnogo lakše raditi u ruralnim područjima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

Izvor: MojNoviSad.com (imate i još slika kod njih na portalu) / Preuzeto sa: balkanspress.com


Sponsored ads: