Prestanite da brinete šta misle o vama – Ne možete čitati tuđe misli!

Koliko često brinete o tome šta drugi misle o vama? Da li vam se ikada desilo da uđete u neku prostoriju i mislite o tome kakav utisak ostavljate, šta misle o vama? Da li vas ovo blokira u nekim situacijama da budete, radite i kažete ono šta želite? 

 

Čitanje misli je stvar fikcije i daleko je od stvarnosti, ali ipak mnogi to pokušavaju! Postavlja se logično pitanje, zašto? Zašto gubimo vrijeme i živce u pokušaju da saznamo tuđe misli?

Većinu nas u nekom periodu života, brine tuđe mišljenje i nažalost to je sasvim normalna pojava. Međutim ono što nikako nije normalno jeste da mišljenje o sebi zasnivamo na osnovu tuđih misli, koje ionako ne možemo da čujemo! Koliko god to ludo zvučalo, mnogi funkcionišu na ovakav način. Dakle radi se o pretpostavkama, a pretpostavke su često pogrešne.

Veliki problem je  taj što se većina ovog procesa odvija nesvjesno. Naša podsvjest je zadužena za procesiranje 90% informacija koje primamo. To je onaj primitivni, emotivni dio mozga čiji je jedini cilj opstanak. Mi smo genetski programirani da funkcionišemo unutar grupe, jer je upravo to zajedništvo rezultat ljudskog opstanka i razvoja kroz istoriju. Napuštanje grupe nekada je značilo mnogo problema i drastično smanjivanje šanse za opstanak. Dakle genetski smo programirani da mislimo i brinemo o tome šta grupa misli o nama i da se što bolje uklopimo. Nažalost, ovo se događa i danas, iako živimo u 21. Vijeku i nećemo umrijeti ako budemo sami.

Dakle, naš softver čine dva dijela: Svijesni dio koji je logičan, racionalan i on komanduje 10% vremena. Drugi dio je onaj primitivni, emotivni, odnosno podsvjesni koji je glavni 90% vremena. Ako u obzir uzmemo činjenicu da većinu vremena provodimo u mislima a ne u stvarnosti onda je jasno zašto je ova pojava toliko ozbiljna. Vidite svaki put kada o nečemu razmišljate, ili se prisjećate prošlosti, vi usmjeravate podsvjest prema tome. Vaša podsvijest kreće u potragu za riječima, slikama i sjećanjima. Kada se prisjećate nečega, to je kao da ste u nekoj vrsti transa u kojoj dominira podsvjest.

Takođe, kada brinete šta drugi misle o vama vi ulazite u takvo stanje i niste u sadašnjosti. Vaša podsvjest radi punom parom i pokušava da spoji sjećanja i događaje povezane sa brigom i stresom. Ovo nikako ne valja i pokreće se onaj primitivni, zaštitni mehanizam, poznatiji kao „bori se ili bježi“ mehanizam.

Savršen primjer ovakve situacije je kada trebate izaći na binu i održati govor pred većom grupom ljudi. Prirodno osjećate brigu, sumnjate u sebe, ne želite da napravite budalu od sebe. Dakle, vi brinete i mislite o tome, što znači da ulazite u stanje transa u kojem vaša podsvjest traži situacije iz prošlosti ili dijetinjstva u kojima ste bili u sličnim situacijama i napravili budalu od sebe. U trenutku kada podsvjest pronađe odgovarajuću situaciju, ona šalje signal nazad u želji da vas odbrani od potencijalne prijetnje. Rezultat je gašenje prednjeg dijela mozga, koji zadužen za razmišljanje, inteligenciju i sve ono što čini čovjeka naprednim. Zbog toga vam se dešava da se zaledite, ne možete jasno da razmišljate, govorite, ili se borite protiv nagona da napustite prostoriju. Prosto, ovo je „bori se ili biježi“ mehanizam i njegova svrha je da vas zaštiti od moguće prijetnje.

E sad, pitanje glasi: kako spriječiti ovaj mehanizam?

Dopustite da vas upitam nešto na malo drugačiji način: Da li mislite da ste toliko bitni, da kada uđete u prostoriju svi gledaju u vas i da je sav fokus na vama?

Ako je odgovor negativan, čestitam! Vi ste jedna od rijetkih osoba koja živi slobodno. Podijelite ove korake u nastavku da onima kojima bi mogli biti od pomoći.

Prije nego sa vama podijelim praktične metode prevazilaženja brige i primitivnog mehanizma, potrebno je da suštinski shvatite tri stvari:

loading...
  1. Niko nije savršen – Svi mi grešimo, imamo svoje bubice i stvari kojih se trebamo riješiti. Zato smanjite pritisak i očekivanja od sebe. Život je previše kratak da bi ga shvatili ozbiljno.
  2. Ne možete čitati misli – Ne radite Sizifov posao! Često je u životu i bolje ne znati šta drugi misle o vama, ipak mnogi jedno misle a drugo rade.
  3. Čak i kada biste mogli čitati tuđe misli i pokušali da se prilagodite, prilagođavali biste se tuđim bubicama i defektima – ovo bi bilo jako naporno. Zar nije ljepše ne brinuti o tome šta neko misli? Da pričate sa ljudima bez ustručavanja i straha da se ne osramotite ili napravite budalom? Da nosite ono što želite, a ne da tražite nešto u čemu nećete izgledati debelo ili ružno?

 

„Moja filozofija je: Nije moj posao da znam šta drugi misle i govore o meni. Ja sam ono što jesam i radim ono što radim. Ne očekujem ništa i prihvatam sve. Ovo čini moj život mnogo lakšim.“ – (Anthony Hopkins)

 

Prestanite da brinete o tome šta drugi ljudi misle uz ova 3 praktična koraka:

 

  1. Odbijanje – Svi mi živimo u svom svijetu, u svom balonu. Zato svi drugačije vidimo i reagujemo na određene stvari. Dakle, do nas je kako ćemo reagovati. Zamislite da se nalazite u svom društvenom balonu i da ako želite možete učiniti da se sve što dolazi prema vama odbije. Ako vam neko kaže nešto, što vi mislite da je upućeno vama, odbijte to prije nego što dopustite da uđe u vaš balon, u vašu stvarnost. Zapamtite, ne možete čitati tuđe misli, tako da vam je prva opcija prevencija takvih misli kroz odbijanje. Ako ne uspijete u odbijanju pređite na drugi korak.

 

  1. Prekidanje – Naš um je u nekom prenesenom značenju projektor a misli su filmske trake. Konstantno različite misli(filmske trake) dolaze u naš um(projektor) i mi određujemo koje ćemo pustiti na platnu. Vidite kada vam nova misao pokuca na vrata vi imate dva izbora. Prvi je da joj otvorite vrata i uložite energiju u nju, vi tu priču(traku) razvijate, maštate, priče se odvijaju u vašoj glavi i ulazite u fazu transa. Druga opcija jeste da provirite kroz špijunku, vidite o čemu se radi i pustite je da ide kuda je i došla. Dakle, vi ne ulažete energiju u tu misao i ona odlazi, zamjenjuje je druga.

 

  1. Ometanje – Podsvjest se brine o mnogim stvarima i procesima u našem tijelu. Ona kontroliše kucanje srca, bori se protiv virusa, pokreće mišiće, vari hranu, kontroliše disanje..itd. Zamislite samo kada bi morali da mislite o svim ovim stvarima. Najjači signal koji podsvjest prima jesu otkucaji srca. Na osnovu tog signala ona u velikoj mjeri određuje stanje u kojem se nalazimo. Kada su otkucaji neravnomjerni i događaju se velike oscilacije, podsvjest percipira da smo u opasnosti i pokreće onaj mehanizam koji ne želimo. Dobra stvar jeste što možemo svjesno da regulišemo otkucaje srca, kroz ravnomjerno disanje. Nije bitno da li dišete plitko ili duboko, bitan je interval, ponavljanje. Na ovaj način šaljete uravnotežen signal u mozak, koji kaže da niste u opasnosti. Ovaj trik vam dozvoljava da u potpunosti ikoristite frontalni dio mozga, kada vam je potreban. Dakle cilj je da preduhitrite i odvratite vašu podsvjest prije nego što izvrši korektivnu akciju.

 

Ni jedna od ovih metoda nije jednostavna. Sve one u osnovi zahtjevaju da primjenite kognitivne sposobnosti i razum, kako bi prevazišli i kontrolisali određene situacije. Ovo nije lak posao, jer kada se suočite sa prijetnjom, prva stvar koju vaša podsvijest uradi, jeste da isključi vašu kognitivnu sposobnost – koja je višak u takvim situacijama. Ali, kroz praksu, možete smanjiti uticaj i kontrolu drugih ljudi nad vašim mišljenjem o sebi.

 

Autor: Dragan Pajić / OazaZnanja

Inicijalizacija u toku...

 
 

Sponzorisani tekstovi:

loading...

Sponzorisano sa stranog weba:

Loading...
 

Još zanimljivih tekstova: