/Ajahuaska – gdje su totalni mir i tišina ispunjeni ljubavlju, jedino pravo stanje Tvorca

Ajahuaska – gdje su totalni mir i tišina ispunjeni ljubavlju, jedino pravo stanje Tvorca

Zašto Ajahuasca

 

Ovoga puta pišem iskustvo prijatelja koji je u proteklih tjedan dana bio dva puta na ceremoniji s Ajahuaskom. Kada pročitate njegovo iskustvo shvatiti ćete zašto je pišemo velikim slovom, zašto smo ovo iskustvo odlučili podijeliti sa Vama kao i zašto je zabranjena u mnogim predjelima naše predivne planete. Nešto što nam je Majka Priroda dala i što vodi ljude poput nekog portala ravno u prosvjetljenje i iscjeljenje, i tako već tisućama godina.

 

Neka tvoja Energija proteče sama

 

Ćao Helena, puno pozdrava. Rado ću podijeliti iskustva, ma da je to jako teško opisati riječima. Hvala tebi, hvala Bogu, hvala Anđelima što smo dobili priliku da budemo u ovim tijelima sada i ovdje, u ovim divnim vremenima.

U petak sam bio na ceremoniji Ajahuaske, a idem i večeras, pa eto da te pozdravim i pošaljem molitve tebi i svim ljudima koji rade u korist uzdizanja svijesti o bezuslovnoj ljubavi i istini. Sve ono što su mistici govorili vidio sam svojim očima. Sada mogu iskustveno shvatiti kako je gledati kroz Isusove oči, tj. kako je njemu bilo da sve to vidi, ali ipak na jedan smiren način da odigra tu ulogu u fizičkom tijelu, znajući da će samo na taj način, kroz primjer i skrivene poruke u spisima – pravo znanje doći do ljudi koji će ga istinski shvatiti, a to vrijeme je sada i ti ljudi smo mi.

Sa ogromnim DA sada potvrđujem da je sve vibracija. Da je realnost sastavljena od sićušnih geometrijskih fraktala koji zgusnuti i kompresirani i čine ovaj fizički svijet. Jedina sila koja ih drži, naizgled – zgusnuta je širina naše svijesti. Što je uža svijest realnost je mnogo više materijalna, što je svijest šira vidi se da je svaka čestica fenomenalan geometrijski oblik koji je stvoren iz neopisive inteligencije Tvorčeve promisli. Ajahuaska je jako dobra medicina i jako koristan dar prirode za čišćenje ljudi, kako na tjelesnom tako i na mentalnom i duhovnom nivou. Jednostavno ona nam da mogućnost da sve naše potisnute strahove, misli, bolesti i blokade – projektiramo kao hologram, vidimo ih, upoznamo ih i shvatimo da oni nisu stvarni. Također, Ajahuaska služi da nam pokaže kako izgleda fizički, mentalno i duhovno – prava Božja ljubav. Gdje suze teku kao rijeka i gdje shvaćamo da su totalni mir i tišina ispunjeni ljubavlju jedino pravo stanje Tvorca, a da je sve ostalo samo jedna velika kosmička igra.

 

Ona te jednostavno pozove ili ne pozove

 

Naravno, ona te jednostavno pozove! To je ustvari sveti duh, a sveti duh je Božja energija u vidu Majke. U kršćanstvu kažu da Otac, Sin i Sveti duh predstavljaju sveto trojstvo, ali zapravo to što mi zovemo Sveti duh je ustvari figura majke. Sveto trojstvo je Otac, Sin i Majka, to je nešto najsvetije, porodica. Kao što Anastasija u knjizi kaže – tu se rađa prostranstvo ljubavi. Ako zamislimo zemlju, njenu prelijepu prirodu i zakonitosti kao Majku, Otac je inteligentni univerzum, a mi smo plodovi te ljubavi, tj. ono što predstavlja riječ Sin! Kako je Isus rekao do Oca možemo stići samo preko Majke. Ajahuaska predstavlja ustvari duh Majčinstva – Veliku majku, onu koja nam neće nauditi već će nas postepeno učiti i pomagati nam.  Nekada će nas pustiti da griješimo i patimo da bismo naučili nešto ali uvijek će biti uz nas – jer majčinska ljubav je beskonačna.

 

Početak je bio napet, gomila misli, informacija i raznoraznih uvida i znanja. Misli su tekle takvom brzinom da sam imao osjećaj da sam svugdje i u svakoj živoj stanici – ne samo svoga tijela, već u stanici svakog živog bića koje postoji. Bio sam kristal pahulje snijega, bio sam signal koji je izvirao iz TV ekrana upućen mojoj majci, bio sam svugdje i svatko. Shvatio sam da se prošlost, sadašnjost i budućnost odigravaju sada u meni – jer sam ja univerzum. Spoznao sam život u očima bebe, dobio sam odgovor na pitanje kome se bebe smiju kada gledaju u prazno – ja sam bio tu da je nasmijem!

Cijelu fizičku realnost sam doživio kao savršenu geometrijsku mrežu izgrađenu od sitnih ali savršeno uređenih i harmoničnih fraktala koji vibriraju u ritmu Božje pjesme.  Ta vibracija je jedina nepromjenjiva i konstantna, mi je zovemo ljubav.  Ona se ne mijenja ali može plesati  zajedno sa drugim vibracijama koje su s njom usko povezane (radost, mir, pravednost, poniznost, empatija, osjećaj za ljepotu, inspiracija, umjetnost, nadahnutost, blaženstvo), a ukoliko se pojave druge vibracije koje nisu uravnotežene s njom (bijes, ljutnja, patnja, bol, uvreda, gordost, želja za moći, laž, nepravda, kaos, nemir) onda dolazi do osjećaja odvojenosti – jer te vibracije ne mogu plesati sa vibracijom ljubavi. One ne mogu čuti Božju pjesmu i njen ritam im se gubi sve više i više. Njih određuje naša potpuna svijest o njima i direktan fokus na njih u svakodnevnom životu, jer su istina, pravda, empatija, samilost, poniznost, jednostavnost – samo učitelji i pomagači na putu preko kojih možemo čuti tu nepromjenjivu i vječnu melodiju ljubavi. Sve druge emocije su samo stvari koje nas udaljavaju, uskraćuju našu mogućnost da osjetimo, vidimo i čujemo.

Sada mi je blistavo jasno o čemu je Anastasija govorila kada je govorila o brzini Božje promisli! Nakon prvobitnog bombardiranja mislima, uvidima, strahovima, rješenjima i odgovorima – druga ceremonija je bila dublja i mirnija. Poslije me je muzika jednostavno pozvala da ustanem i uživam u njoj. Imao sam osjećaj da se pjeva pjesma radosti, pjesma ljubavi, pjesma života…

Božja pjesma koja se stalno pjeva ali mi ljudi je ne čujemo zbog raznih briga, predrasuda, strahova, koncepata, uvjerenja, a jednostavno trebamo osetiti vibraciju te muzike u svemu – u biljkama, životinjama, zraku, vodi, jutarnjem povjetarcu, u mirisu proljetne kiše, u iskrenom osmijehu djeteta, u stisku ruke dobrog prijatelja…suze su tekle i tekle same od sebe!

Povraćanja u drugoj ceremoniji nije bilo, ali sam osjetio neke blokade i energijice kako izlaze i nekako sam imao osjećaj da ih izbacujem putem pljuvačke, suza i daha, a kada me je muzika pozvala – osjetio sam oslobođenje, sjeo u turski sjed i doslovce svirao sa njima. Tapkanjem prstima, zubima, strujanjem zraka kroz nos, pomjeranjem tijela u ritmu. Osjetio sam potrebu da pomognem da ta muzika bude što istančanija, čistija i savršenija – prosto predajom svega onoga što mene čini odvojenim – u ruke Tvorca koji svira tu melodiju.

Jednostavno sam shvatio da sam ja taj instrument kroz koga Bog želi svirati. Da pokaže svoju genijalnost, kreativnost i vanvremenski, vanprostorni, beskonačni i vječni talenat.  Suština ovog života je pustiti da Bog svira i kreira kroz nas.  Tu se krije tajna kada kažemo Sin Božji – Isus, Buda (i mnogi drugi su to bili)  jer su dozvolili da budu prelijepi instrumenti u rukama Božjim preko kojih ljudi danas više nego ikad, počinju osjećati tu blagodat, mir i ljubav – jer na kraju to je i suštinska poruka. Ne u milionima napisanih knjiga i tekstova, već u našoj mogućnosti da u potpunosti postanemo ta tri osjećanja, ta tri stanja koja su odlika Božanske svijesti.

Sve moje spoznaje i osjećaji sada su jednostavno mnogo mnogo dublji i radujem se što ima još mnogo toga što me čeka, ali dobro je što sam shvatio da će sve to što me u budućnosti čeka – biti prožeto ljubavlju i Božjom pjesmom radosti života!

 

Reci nam još nešto jer moja su sva pitanja isčezla

 

Uglavnom kockice će ti se složiti jer koliko god da je naša svijest raširena i koliko god da smo produhovljeni i probuđeni – ovo iskustvo je samo po sebi nevjerovatno. Čovjek treba imati čvrstu vjeru u Boga ljubavi da bi uspio svjesno pokrenuti evoluciju DNK koda u svakoj našoj stanici – jer to se zaista i dešava. Ona učini da čovjek toliko uđe u sebe i da istražuje i osvjetljava najdublje i najskrivenije dijelove sebe – jer sva znanja univerzuma su inkodirana u nas same, u naš DNK, u našu strukturu i našu geometriju.

Nedavno sam kupio cikle da cijedim sok i na jednoj od njih je bilo oštećenje u obliku srca. Inače u posljednje 3 godine svugdje viđam srca kao “slučajno” i jednostavno sam osjetio da je cijeli univerzum radio na tome da ja to srce primjetim. Osjetio sam da sam crvić koji je oštetio baš tu ciklu, osjetio sam se kao misao koja je navela ženu na pijaci da baš meni upakuje tu ciklu. Nevjerovatno koliko je sve povezano.

Nema slučajnosti, sve je u savršenom redu i istina mora lagano zapljuskivati ljude u valovima. Kada bi se Sveti duh izlio na našu planetu u punoj snazi ljudi bi pomislili da su izludili i to bi bilo kao da je cijeli svijet uzeo 100 doza Ajahuaske. Nastao bi kaos i samo dvije riječi bi mogle opisati to – apokalipsa i čišćenje (rapture) koje Jovan spominje u otkrivenju. Tamo gdje se nebo otvara i zvijezde padaju. Naravno, ne bi zvijezde zaista padale – ali naše oči ne bi više vidjele čvrstu materiju nego istinsku realnost – a to su beskrajni geometrijski oblici, savršeni fraktali, mrežu koju su opisivali Hopi Indijanci.

Nije isključeno da se to desi u nekoj bližoj budućnosti i to će predstavljati ono što zovu povratak Krista, jer će se Božanska svijest i Sveti Duh izliti u nas – pa će oni koji su iole u skladu sa vibracijom ljubavi jednostavno znati šta trebaju raditi. Oni koji su u mržnji i negativnim vibracijama osjećat će se izgubljeno i to će za njih predstavljati pakao. Zato je bitno što više ljudi da se probudi, raširi svijest sve više i više – jer ćemo mi trebati tim izgubljenima u najtežim trenutcima. Mi ćemo biti ti koji će im pružiti ruku spasa i smiriti ih, kao što majka smiruje svoje uplakano dijete.

….jer ako Bog nama daje ovakve spoznaje i otkrivenja, to znači da nas priprema za nešto veliko, napeto, ali mislim ipak nesto čarobno !

 

P.S. u međuvremenu sam nagovorila Zorana da otvori svoj blog pa vjerujem da ćete moći pratiti i dalje.

Sugovornik – Zoran Bursac / Izvor teksta: holistickipristup.com