Mislite da vama ne manipulišu? Otvorite oči i razmislite još jednom!

 

„Put do pakla, popločan je dobrim namjerama.“

 

Josif Staljin i Majka Tereza, imali su isti životni motiv, ali su opet završili na potpuno suprotnim stranama. Jedno je učinilo toliko patnje i nesreće a drugo usrećilo i spasilo toliko života. Kako je onda moguće da su imali isti motiv i koji je to uopšte motiv?

Naravno ovdje se radi o ekstremnom primjeru ali želim da vam što jasnije prikažem zašto se u ratu najbolji ljudi pretvaraju u najveće zvjeri,  dobre i povučene osobe iz školskih klupa postanu oni koji gaze sve pred sobom na putu do uspjeha, političari pokradu narod, policajci tuku građane..itd

Najveći pokretač, odnosno motiv o kojem govorim jeste želja za služenjem.

 

Želja za služenjem

Na prvu, služba je uvjek okarakterisana kao dobra stvar. Često se govori da je čovjek rođen da služi drugima i da u toj službi pronalazi najveću sreću i zadovoljstvo. Ne mogu se više složiti sa ovim stavom. Međutim, zaključak koji se može izvuči iz poslovice sa početka jeste:  pakao je prepun dobrih namjera, a raj je prepun dobrih djela.

Problem je što je put službe toliko privlačan i toliko genetski predodređen da se mnogi upuštaju u njega bez ikakve spoznaje o ličnoj odgovornosti i empatiji. Ta instinktivna glad da budemo u službi nečega, da nam se da zadatak koji trebamo ispuniti i da ga ispunimo pod svaku cjenu predstavlja potencijalni problem jer prevazilazi zdrav razum.

Najbolji primjer za ovo su teroristi koji u toku fanatične vjerske službe svojevoljno zalijepe bombu za sebe. Oni su u potpunosti lišeni lične odgovornosti i empatije. Drugi primjer su bezkrupulozne vođe koje sa vjerom da služe svojoj državi pošalju milione mladih vojnika u rat. Isti ti vojnici služe svojoj državi. Većina ih umre ponosno ali glupo. Zbog nekog uvjerenja, zbog ponosa, zbog nacionalne uvrede, komada zemlje ili nekog drugog političkog interesa. Rat je u suštini eksploatacija želje da se bude u službi nečega i on uništava živote pojedinaca kojima nije razvijen, ili je potisnut osjećaj lične odgovornosti i empatije kroz indoktrinaciju.

Vidite, mnoge loše stvari se dešavaju kada se moralna odgovornost stavi na drugo mjesto zbog bilo kojeg razloga ili cilja. Ovo se odnosi na pojedinca, grupu i kompletnu naciju.

Služba je akcija, a svaka akcija ima reakciju. Glupost se definiše kao određena aktivnost bez razmišljanja o potencijalnom ishodu, odnosno reakciji. To je nešto što je svojstveno životinjama, ali nikako ljudima, koji imaju sposobnost da sagledaju budućnost.

Većinu naše istorije, ljudi su bili prevareni ili natjerani da se uključe u aktivnosti koje su destruktivne, opasne i zle. Nije mnogo drugačije ni danas. Pogledajte vijesti, pročitajte novine, poslušajte političare. Dakle, želja za službom bez lične odgovornosti i empatije je veoma podložna manipulaciji koja često dovodi do veoma negativnih posljedica.

Naravno, sve kreće od pojedinca i zato se mnogo godina unazad radi na indoktrinaciji i prikazivanju empatije kao odlike slabih ljudi. Moral postaje Orvelovski karakter. Neću oduzeti nekome život, osim ako mi se to ne naredi. Na taj način odgovornost nije na meni, ja sam samo slijedio naredbu. Ovakvo opravdanje često možete čuti od vojnih veterana.

Ako ste jedna od onih dobrih duša sa izraženom empatijom, ili ste to bar nekada bili, sigurno ste naišli na mnogo iskorištavanja i manipulacije od strane drugih ljudi i organizacija. Vidite u tom smislu niste mnogo drugačiji od onih koji su služili svojoj državi u bezbrojnim ratovima.

Ako bolje istražimo porijeklo riječi služiti, vidjećemo da je ona nastala derivacijom riječi zaslužiti! Upravo u tome leži odgovor.  Prije nego odlučimo nekome ili nečemu služiti, moramo dobro razmisliti da li oni to zaslužuju. Koji je cilj, rezultat i pozadina. Da li je ishod pozitivan ili negativan, da li stvaramo nesreću nekome i  kolika je naša odgovornost?

Moć lične odgovornosti

Moć lične odgovornosti je ta da eksterni uticaji više ne proizvode interne reakcije. Lična odgovornost donosi mogućnost izbora kako ćete reagovati na određene događaje. Vi preuzimate volan i stavljate život u svoje ruke.

Služba je definitivno svrha svakog čovjeka a za nju je potrebna lična odgovornost, akcija i empatija.

Dakle, jedini način da kao vrsta opstanemo i  živimo u jednom mirnom i srećnom svijetu jeste da oživimo osjećaj lične odgovornosti i empatije. Na vama koji ovo čitate je da utičete na ljude oko sebe, tako što ćete im podići svijest. Na vama je da preuzmete odgovornost i učinite svijet boljim za one generacije koje tek treba da žive.

 

Jednog dana neko će objaviti rat, a niko se neće pojaviti.

 

(Autor: Dragan Pajić / OazaZnanja)