/“Samo djeca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.” – Aforizmi Duška Radovića o djeci

“Samo djeca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.” – Aforizmi Duška Radovića o djeci

Najbolje aforizme o djeci vjerojatno nam je u nasljedstvo ostavio Duško Radović, pisac, novinar i aforističar. Uvijek je lijepo da ih se podsjetimo. Jer, činilo se i još se čini, da je Duško svako dijete bolje poznavao od običnog roditelja, kao i svi oni ljudi koji su izašli kao pobjednici u teškoj borbi da nikada ne izgube dijete u sebi.

Podsjetimo se riječi čuvenog Duška Radovića, upamtimo bar svaku treću rečenicu, prepričajmo svakom roditelju kojeg poznajemo bar svaku desetu, i djeca će svakako biti mnogo sretnija u našem ozbiljnom i namrštenom svijetu.

***

“Ako riješite sve probleme svoje djece, ona neće imati drugih problema osim vas.”

“Ima velike sirotinje među našom djecom kojoj, osim novca, roditelji ništa drugo nisu mogli dati.”

“Tucite svoju djecu čim primijetite da počinju sličiti na vas.”

“Volimo djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.”

“Samo djeca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.”

“Ne odgajajte djecu ako ne znate. Bolje je biti neodgojen nego loše odgojen.”

“Jedno upozorenje roditeljima: ako budete tukli svoju djecu, ona će tući vaše unuke.”

“Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju učiti, misliti i govoriti. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu.”

“Eto, kada uzmete onu knjigu Olovka piše srcem, vi kao pisac morate zavidjeti na toj nenamjernoj originalnosti tog nerazvijenog dječjeg intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi neznanjem i spontanošću. U tom smislu su mala djeca za mene velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, shemama, klišejima…”

“Ona nemaju pojma ni o čemu! Kada pišem za djecu i ja bih volio da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto… Ne postoji ništa draže od mišljenja male djece i načina na koji ga ona formuliraju: on je uvijek nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: toliko sam gladan kao da sam žedan. To ja ne mogu zamisliti!”

“Djeca su stvarno nepogrešiva u svojim formulacijama. To mi je neki ideal! Kad bih ja znao…?”

“Velika sreća i sloboda dječja je u tome što ona stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo dijete živi danas pa se ispava – pa živi sutra  – pa se ispava i nije svjesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno kvare ljude, upropaštavaju živote i ne daju nam da živimo svakoga dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života upropastimo zbog neke male prednosti. Starci su opet na kraju života i nemaju što postići pa samim tim nemaju ni cilja. Kada nema velikih ciljeva i male stvari postaju važne.”

“Koliko je čovjek samo u stanju zanemariti divne, male stvari zbog nekih ciljeva koje će dostići. U ime nečeg velikog što će dostići ili ne! Kada je netko mali ili sasvim star, on stoji pred tim svijetom oslobođen svega onoga što bi mu uskratilo te sitne životne radosti. I najsitniji doživljaj nekome može pričiniti veliku radost, nekome tko živi u ovom trenutku… i nema više… i ništa mu ne smeta da potpuno živi u tom trenutku.”

stil.kurir/kultivisise