VOZOVI IDU NA 90 SEKUNDI, SVAKA STANICA JE MUZEJ: Moskovski metro je NAJLEPŠI I NAJVEĆI na svetu (VIDEO)

Od 15. maja 1935. godine, kada je otvorena prva metro linija, moskovski metro prevezao je 145 milijardi putnika. Dnevno prođe osam do devet miliona ljudi, što je više od broja ljudi koje prevezu metroi u Londonu i Njujorku zajedno

U Moskvi je otvorena dvestota stanica metroa — “Salarevo”. Gradonačelnik ruske prestonice Sergej Sobjanin je prisustvovao ceremoniji otvaranja i tom prilikom je obećao da će se prestonički metro širiti i u narednim godinama, prenosi “Sputnjik“.

Mnogi kažu da je najlepši na svetu. Porede ga sa muzejima i podzemnim dvorcima, a zbog svoje veličanstvenosti privlači i ogroman broj turista. Čak 44 stanice Moskovskog metroa imaju status kulturnog nasleđa.

Specifičan je zbog svoje grandioznosti i lepote i predstavlja pravo remek-delo ljudske kreativnosti u graditeljstvu. Jedan je od simbola Moskve i Rusije.

Prošle godine moskovski metro je proslavio jubilej – 80 godina rada.

Metro u brojkama

Od 15. maja 1935. godine, kada je otvorena prva metro linija, moskovski metro prevezao je 145 milijardi putnika. Danas ima 12 linija, čija dužina premašuje 327 kilometara, a širi se i dalje.

Prema planovima gradskih vlasti, do 2020. godine u Moskvi će biti izgrađeno još 78 stanica, a dužina podzemne železnice biće povećana za više od 160 kilometara.

Po intenzivnosti kretanja, pouzdanosti i obimu prevoza putnika moskovski metro zauzima prvo mesto u svetu.

Danas kroz ovu podzemnu železnicu dnevno prođe osam do devet miliona ljudi, što je više od broja ljudi koje prevezu metroi u Londonu i Njujorku zajedno.

Dnevni rekord postignut je 25. decembra 2014. godine kada je zbog obilnog snega u Moskvi metro koristilo skoro 10 miliona putnika – tačnije 9.715.635.

U tom podzemnom gradu zaposleno je oko 46.000 ljudi.

Najduža linija moskovskog metroa je Arbatsko-Pokrovska i iznosi 45,1 kilometar, a najkraća je Kahovska linija – 3,3 kilometara.

Svakog dana moskovskom podzemnom železnicom prođe oko 10.500 vozova.

Prosečna brzina vozova je 41,24 kilometara na sat.

Najduži eskalator (126 metara) nalazi se na metro stanici Park kulture.

Tokom putovanja metroom, putnik u proseku pređe 14,43 kilometra.

 

Kako je sve počelo?

Prva ideja za izgradnju metroa u Moskvi pojavila se još 1875. godine, ali nije realizovana. Priča je ponovo pokrenuta 1902. godine, ali je “tramvajski lobi” stopirao projekat – u to vreme tramvaji u Moskvi donosili su značajan prihod u gradsku kasu.

Međutim, nakon nekoliko godina, ideja o izgradnji metroa se ponovo javila. Stanovništvo prestonice se uvećavalo i to je stvaralo probleme u transportu, ali su početak Prvog svetskog rata, zatim Oktobarska revolucija i kasnije ekonomske poteškoće odlagali realizaciju projekta.

Konačno, u junu 1931. godine na plenumu Centralnog komiteta Komunističke partije odlučeno je da se započne sa izgradnjom. Za glavnog organizatora naznačen je Lazar Kaganovič, Staljinov čovek od poverenja, koji se smatrao sposobnim, ali okrutnim, zbog čega su ga zvali “čelični Lazar”.

U projektovanju i umetničkom uređenju hodnika i perona učestvovale su najveće arhitekte i umetnici ondašnjeg SSSR-a: Šusev, Duškin, Korin, Lansere i Dejneka i zahvaljujući njihovim naporima i umeću nastala su prava remek-dela koja danas spadaju u spomenike arhitekture i građevinarstva pod zaštitom države.

Prva linija Moskovskog metroa, od stanice Sokoljniki do Parka kulture, otvorena je 15. maja 1935. godine. Bila je dugačka 11,2 kilometara i imala je 13 stanica, čiji su zidovi i stubovi bili prekriveni mermerom skinutim iz uništenog Hrama Hrista Spasitelja.

Sve do 1955. godine moskovski metro je nosio ime Lazara Kaganoviča, a kasnije je preimenovan u V. I. Lenjina Moskovske železnice.

Krajem tridesetih godina prošlog veka otvorene su još dve linije i nekoliko novih stanica. Dalji projekti izgradnje bili su usporeni i otežani zbog Drugog svetskog rata, ali se gradilo i u tom periodu.

Služio kao sklonište i porodilište

U ratnim godinama metro je služio kao sklonište. Kaganovič je 15. oktobra 1941. godine, kada je nemačka vojska stigla blizu Moskve, lično naredio da se vozovi i oprema uklone, a da se metro pripremi za uništenje, kao strateški važan objekat. Na sreću, do večeri je naredba bila povučena.

Zatvoren je samo na jedan dan, sledećeg jutra, 16. oktobra 1941. godine, kada je zavladala panika posle odluke “O evakuaciji prestonice SSSR–a”. To je jedini dan tokom svog postojanja da moskovski metro nije radio.

U metrou su bila skloništa, pa čak i porodilište, u kojem je tokom rata rođeno 217 beba.

Razlog gradnje dubokog dela podzemne železnice ima veze sa početkom Hladnog rata. Bilo je planirano da te stanice služe kao sklonište u slučaju nuklearnog napada. Tada je izgrađena najdublja stanica celog metroa — Park pobede (84 metra).

Staljinova šoljica kafe

U posleratnim godinama, moskovski metro se granao, a tada je izgrađena je i kružna linija (“kaljcevaja”), koja ima oblik prstena i povezuje sve ostale linije u dužini od 20 kilometara. Ona je jedina koja ne vodi ka centru grada.

Za izgradnju kružne linije i danas postoji legenda, koja kaže da je ideja o toj liniji došla prilikom predstavljanja čitavog plana o metrou Staljinu.

Nakon što su ga arhitekte upitali da li je zadovoljan planom on je navodno na sredinu mape stavio šolju kafe i izašao. Na tom mestu je ostala mrlja od kafe u obliku kruga, a arhitekte su to shvatile kao znak od genija i prionuli na izgradnju kružne linije.

Ta priča se naravno može pripisati Staljinovom kultu ličnosti, ali ipak kružna linija je na svim kartama metroa obojena braon bojom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

Svojevremeno je takođe bila izložena teorija o tome da 12 stanica kružne linije predstavljaju 12 znakova zodijaka i da je osnova same sheme metroa astrološka karta grofa Jakova Brjusa, kojom se u svoje vreme oduševljavao Staljin.

Dobra organizacija, lako snalaženje

Svih 12 linija moskovskog metroa imaju tri oblika identifikacije – prema boji, broju i imenu. Zanimljivo je da muški glas najavljuje stanice koje vode ka centru grada, a ženski ka stanicama izvan centra. Svi natpisi na tablama ispisani su ruskim pismom – ćirilicom, što možda stvara poteškoće strancima. Međutim, podzemna železnica u ruskoj prestonici je, uprkos tome, veoma dobro organizovana i laka je za snalaženje.

Trebalo bi reći i da metro radi od 5.30 ujutro, pa sve do jedan čas iza ponoći, a za vreme velikih gužvi, u špicu, vozovi idu u intervalima od oko 90 sekundi. Zbog tako frekventnog saobraćaja i ne postoji službeni red vožnje jer bi on izgubio svaki smisao.

Muzej pod zemljom

Već od samog početka gradnje dalo se naslutiti da će Moskovski metro biti drugačiji od metroa u drugim svetskim metropolama. Arhitekte su tretirale moskovski metro kao podzemni “dvorac za narod“.

Za popločavanje oko 800.000 kvadratnih metara zidova i podova iz cele zemlje dovožene su retke vrste mermera i raznovrsnog kamena.

Među kuriozitete metroa spadaju i stanice na kojima se u mermeru mogu videti uzidani fosili praistorijskih životinja i “providna” stanica “Vorobjove gore”, koja se nalazi tačno iznad reke Moskve i u kojoj su izložene kopije eksponata Darvinovog muzeja.

Na plafonu stanice Majakovska, koja je izgrađena 1938. godine, može se videti mozaik sa potpornim stubovima od crvenog mermera i čelika napravljeni u socrealističkom stilu. Ta stanica je ušla u anale svetske arhitekture zato što se u njoj nalazi 35 Dejnekovih mozaika. U suštini oni stanicu čine jednom od sala galerije “Tretjakov”. Mozaici ilustruju slavne pesme Vladimira Majakovskog.

Na jednoj od najprometnijih stanica – Komsomolska, izgrađenoj pedesetih godina prošlog veka – mogu se videti galerije mozaika sa temama iz ruske istorije. Ona je najtipičniji izraz staljinskog neoklasicizma. Stanica je obilato ukrašena mozaicima, na kojima su prikazane vojskovođe i lideri zemlje u raznim epohama, od Aleksandra Nevskog do Staljina. Ovog drugog je posle svrgavanja “kulta ličnosti” zamenio Lenjin.

Gotovo da svaka stanica moskovskog metroa ima svoja umetnička dela ili barem neku zanimljivu priču i legendu. Ono što svakako može zadiviti putnike jeste besprekorna čistoća popločanih podova i veličanstvena lepota metro stanica.

Narodna verovanja

Osim skulptura vojnika Crvene Armije izrađenih u bronzi, na metro stanici Trg revolucije, u centru grada, može se videti i graničar sa psom, kojem su njuška i šapa potpuno izbledele od trljanja.

Za tog psa vezano je verovanje da će onog ko mu protrlja njušku, pratiti sreća čak i ako u tu magiju ne veruje.

Kažu da tu skulpturu od 1938. godine masovno posećuju studenti, naročito pred ispite.

U blizini te skulpture je i radnica na farmi živine sa petlom, ali ona se ne sme dirati, jer se veruje da to donosi nesreću. Međutim, i petao se sija od trljanja.

Tajne linije moskovskog metroa

Postoji mnogo glasina o postojanju tajnih linija moskovskog metroa, urađenih za potrebe vlade i vojske, koje su namenjene za brzu i bezbednu evakuaciju lidera zemlje i vojnog vrha u slučaju nuklearnog napada.

Prema podacima medija, u Moskvi je izgrađeno 150 kilometara specijalne linije “Metro 2″. Navodno, tajni tuneli i stanice se nalaze ispod Kremlja i Ministarstva odbrane Rusije, kao i na još nekoliko važnih lokacija u gradu.

Jedna od linija “Metroa 2″ vodi do Kunceva, gde je za vreme Drugog svetskog rata bio izgrađen podzemni bunker za vrhovnog komandanta, a neke od njih vode do aerodroma Vnukovo i Domodedovo. Prema glasinama, jedina linija vodi i do Staljinove vile.

Nikada nije potvrđeno da zaista postoji “Metro 2″, ali što se bunkera tiče zna se da ih je Staljin imao nekoliko. Mnogi su zatvoreni, ali je onaj u Izmajlovu (metro stanica) preuređen u muzej “Staljinov bunker”.

Pogledajte video:

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

(Izvor: Telegraf.rs /Sputniknews.com / Olivera Ikodinović / Preuzeto sa: web-tribune.com / Foto: Wikimedia/Brateevsky)


Sponsored ads: