Pjevaj svojim unutarnjim glasom, gdje god da jesi, s kim god da jesi!

Ne počinje pravi život kada se čovjek oženi, ili zaposli, dobije djecu, završi fakultet, ne, pravi život počinje kada se čovek oslobodi svojih strahova i emocionalno sazri.

Nije samo znanje to koje nosi slobodu, nego emocije.
Emocionalno uravnotežen život je ključ svega.

Samo emotivno slobodan čovjek je slobodan čovjek, intelektualac sav zapetljan u svojim shemama i konstrukcijama može znati sve o svemu, ali je kao biće blokiran jer mu sve dolazi iz glave.

A nije sve u glavi, već u čitavom tijelu.
Emotivno blokirano biće blokira sve oko sebe, porobljava, dok slobodno, oslobađa.
Ljutnja i potiskivanje se godinama skupljaju u čovjeku, odražavaju se na govor, misli, način života, zdravlje, dok čovek to ne oslobodi, i u biološkom smislu, ne samo psihičkom, ne može normalno da se kreće i misli slobodno i rasterećeno.

Emotivna blokiranost rađa životnu blokiranost koja se odražava na sve aspekte bića.
Kada to oslobodiš postaješ novi čovjek drugačijh pogleda na svijet, i shvatiš da su sve tvoje sitne mržnje bile ne plod realnosti nego razultat nesreće u kojoj si se našao.
A kada riješiš sve svoje probleme nemaš potrebu da se naslađuješ tuđim već gledaš kako da im pomogneš…

U godinama puberteta počeo sam se zatvarati u sebe, postajao sam jako krut, stegnut, nesiguran. Toliko je bilo strahova u meni, tek sada to vidim, da je sve to vodilo zastrašujućoj potisnutosti. Jednostavno sam umukao! Kada gutaš bol neprekidno ona ti preplavi, osjećaš ljutnju, bijes, gorčinu, a ni ne znaš točno zašto. Nisi u stanju normalno da živiš, ni da pričaš, ni da se igraš, ni da se družiš, stalno si opterećen sobom, bježiš od ljudi, i tragaš za rješenjima, svuda.

Glas je preplašen, tijelo povijeno, misli sputane.
Tijelo sve pamti, ako je čovjek radostan, tijelo je radosno, živo, pokretljivo. Ako je čovijek preplašen, tijelo je preplašeno. Tome služi smijeh, igra, ples, ne banalnoj zabavi nego oslobađanju tijela, samim tim i psihe. Ne da bi se igralo radi igre nego radi oslobađanja potisnutih emocija…

Pravi život počinje kada čovjek prodiše, i progovori svojim unutarnjim glasom.
Kada zna da je ono u njemu jače od svega onoga izvan njega. Sve ostalo su vanjski uspjesi, društvena priznanja, ali ako se čovjek ne otkoči, ne razveže sa sobom, u sebi, sve što učini u životu mogu da budu samo bjekstva…
Pronaći sebe je najveća moguća privilegija.

loading...

Pronaći svoju strast, i osjetiti apsolutno postojanje u svemu.
Dok hodaš, razgovaraš, jedeš, vodiš ljubav, kada si toliko načisto sa sobom, uravnotežen kao ličnost, da te malo što može uzdrmati jer znaš da suštinski malo što ima veze s tobom.

To jest ideal ali nikako neostvariv.

Do toga se ne stiže samo putem misli kada čovjek pojasni sebi sve što ga okružuje, i pojasni zakone kako svijet funkcionira, nego promjenom načina života kada se zaplovi u radost i oslobodi sve ono potisnuto u unutarnjem biću.

To je apsolutno moguće, postoji tisuću načina, samo ih treba otkriti, i primijeniti.
Kada čovjek razveže duboko potisnuti emotivni čvor u sebi, onu nepodnošljivu bol koja ga jede, i progoni gdje god da ide, tada počinje pravi život.

Tako je bar bilo u mom slučaju. Toliko se toga bilo nakupilo u meni da sam se uvijek morao vraćati svojim strahovima iznova i iznova, ali vrijedilo je.

Nema ništa ljepše nego kada čovjek dovede sebe u takvo mentalno stanje da uvijek može usrećivati ljude, bilo dok piše, ili u osobnom kontaktu, neposredno. Životna energija se ne prenosi pričama o energiji, nego kada se osjeti na djelu, kroz razgovor, tvoju pojavu.

Jedno je pričati nešto, a drugo živjeti.

Suština je dovesti sebe u stanje neprekidne budnosti i pokretljivosti, bilo fizičke, bilo mentalne. Gdje nitko, ali nitko, ne može da te uhvati u svoju zamku.

Sloboda je kada je čovjek u stanju da sve vrijeme pjeva svojim unutarnjim glasom, gdje god da je, s kim god da je. Kada svojom ljepotom razotrkiva svu ružnoću svijeta koju većina intuitivno osjeća ali je ne primjećuje jer je u njoj.
Sloboda je kada je čovjek slobodan.

Sloboda je, sloboda je, sloboda je… kada si jednostavno sretan zato što si to što jesi, tu gdje jesi, u vremenu koje jest!

 

(Autor: Stefan Simić Preuzeto sa: alternativainformacije)

loading...

Još zanimljivih tekstova:


loading...

Sponzorisano sa stranog weba:

Loading...