Stanovanje je jedna od bitnih životnih potreba

Tek kad ste u situaciju iskusiti traženje i boravljenje van svojih udobnih papuča, sve postaje jasno, meni su uvjeti u kojima provodim vrijeme važni, ako mogu birati, biram, ako ne prilagođavam se a istovremeno prilagođavam prostor.

Seljenje i biranje i stvaranje uvjeta kao i prilagodba znaju potrošiti energiju i toliko iscrpiti kao da si cijeli dan kopao u rudniku ili bio u polju brati metlice gdje moraš biti sagnut.

Ne razmišljamo o ičemu sve dok nam nešto ne počne smetati, toliko nedostajati ili ne možete više bez toga ili poželite drugačije, naravno uvijek bolje i jednostavnije i prilagodljivije. A ponekad je tako lijepo se prilagoditi prostoru, kad se sjetim što sam vidjela, rado bih bila s wellnes opremom i vanjskim bazenom i saunom, no to je nešto drugo jer nije isto boraviti prespavajući ili živjeti u prostoru.

Zašto pišem ne znam ni sama … možda baš zato da analiziram i shvatim gdje je taj čarobni ključ kojim se sve rješava……

…..možda da sebe ubijedim da sam razmažena ili da sam realna, toliko toga sam prošla u nekoliko navrata da bih najradije vrištala zbog nemogućnosti nekog pametnog rješenja i odabira, jer uvijek je neki minus, a prije svega je iznos najma taj koji diktira sve, većinu, jer živjeti u jednom od najskupljih gradova nije lako, nije lako inače a posebno kad je stanarina gotovo identična primanju, zato prvo odabrati iznos do kojega se može ići i onda sve ostalo.

Razne situacije sam prošla, u bezbroj kombinacija stanovala, znam samo da sam premorena od svega i rado bih zaspala i da ne moram išta raditi. Godine nose svoje, nismo više učenici i studenti kada nam nije bilo važno puno toga, stvaraju nam se navike, jutarnji i večernji rituali, bez kojih možemo ali zašto bi ako ne moramo. Svako treba svoj mir, biti svoj bar na nekoliko sati a o odmoru i kvalitetnom snu i mogućnosti pripreme hrane se treba podrazumijevati.

Biti sam u malenom skučenom prostoru bez osnovnih komada namještaja i posuđa za boravak, ili dijeliti sobu ili stan ili unajmiti sobu ili …. ni sama ne znam kojih bi to još bilo relanih mogućnosti.

Hodanje na trepavicama bih prozvala kad imaš namćorastu osobu kojoj sve smeta, sve primjećuje, sve mora pregledavati i dirati, nikakve privatnosti nemaš. Nije mi jasno koja je to sadisfakcija da u svaki komadić odjeće i svega što sam dopremila se mora nos zabosti?

Ljuti me to i ne znam kako riješiti, izbora za drugo mjesto stanovanja baš i nema ako mislim nešto i uštedjeti za kupiti si odjeće,cipele i slično. Tu dolazim do kalkulatora i sve dobro moram prožvakati, dakako financijski, jer kad nemaš čime platiti, sve je uzalud, a naučila sam sada koliko ljudi u ovom okruženju znaju tražiti da ih se cijeni, mogu reći i iznuđuju da budu cijenjeni. A kako mogu cijeniti nekoga tko ti kaže cijenu i onda počne nabrajati još toliki niz fixnih dodatka plus potrošnja, da ne mogu doći k sebi, za što sve ljudi traže novce, što sve ide za plaćanje osim samoga najma, nevjerojatno…..

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

Život ide i ono što mi je uvijek uzbuna je kad se vraćam mjestu stanovanja i počne me želudac peći, kad idem s nelagodom, kad ne volim otvarati vrata,kad ne znam što me čeka, kad me boli glava i pijem tabletu … a nema puno dana da sam preselila. Što misliti i napraviti, ne znam, ali privatnosti nemam i to je ono što pomalo počne izjedati i smetati, uzbuna,eto,organizam se budi.

Ništa posebno i ništa spektakularno ali mir, privatnost, topla soba, topli čaj, malo juhe da si skuham, kavu…. mijenjam ritam i budim se noću i pravim sendviče za posao jer mi moja nesigurna primanja ne omogućuju drugačije, ni studentima se ne puše za vratom dok si prave kratke napitke.

Postavljam si pitanje i samo kažem otok?

A potom i stavim veliki upitnik jer preseliti na otok ni malo nije jednostavno, to mora biti dobar razlog, a nisam motivirana ičim, ni primanjima ni stanovanjem, vidjela sam gdje bih provela zimu, a ljeto? Kamo i gdje onda? Svi iznajmljuju sve što mi kontinentalci ni zamisliti ne možemo, treba otići od kuće i učiti se i naučiti…. pameti prije svega…. nemam ju, ne mogu biti nečija igračka, marioneta, sluškinja, ili kako god…. uvijek sam svoja a to baš nije pametno, ili je?

Ponude su se nizale i nižu….sama žena svakome upadne u oko, sama žena nije lako biti nigdje, jer okolina smo koja smatra da sama znači i dostupna, sama znači da moraš slušati tuđu volju i prilagođavati se svima…..

da, sama sam, ali neovisna i željna mira i spokoja, sama sam svojom voljom jer volim ono što nisam primjetila da i drugi rado imaju…

da, sama sam, prebirem misli i mirim se s tim da je bolje biti svoj nego tuđe oruđe, zabava, uvijek na usluzi…

da, sama sam jer nisam osjetila kemiju, privlačnost, nije me itko zainteresirao svojim duhom, nije me itko šarmirao….

da, sama sam jer nije dovoljno da je netko samo muško i odmah je najbolji na svijetu

da, sama sam i još brišem sjene tvoje, tvoj obris, tvoj trag, jer dok te ne stavim u ropotarnicu neće biti mira mojoj duši koju si osvojio, prisvojio, zauzeo….gladan ordenja ili…. nikad otkriti neću, a možda i hoću, zato sam sama, da ne pogriješim ponovo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa/Sponsored ads:

Autor :  Lily Laum / OazaZnanja


Sponsored ads: