ISPRAVKA U Libiji su građani ipak plaćali struju, obrazovanje je imalo nedostatke, a nije bilo ni beskamatnih kredita

Portal Oaza Znaja je 20-og aprila, 2017 godine objavio tekst pod nazivom “SADA BI GA DIGLI IZ GROBA: Živeo je u šatoru dok poslednji Libijac nije dobio kuću, ovo je bio raj!”, u kom su prenesene neke tvrdnje o stanju u Libiji tokom vladavine Moamera el Gadafija, a koje su u analizama fekt-čekera označene kao sporne i nepotpune.

U nastavku teksta, uz napomene, ispravićemo tvrdnje.

Šta su činjenice?

Moamer Gadafi, rođen u Libiji 1942. godine, bio je de facto vladar ove države od 1969. do 2011. godine, kada je svrgnut s vlasti tokom Arapskog proljeća, odnosno masovnih protesta u arapskom svijetu 2010. i 2011. Ubile su ga pobunjeničke snage 20.10.2011. godine u Bitci za Sirt, inače Gadafijev rodni grad. 

Iako su neke tvrdnje o životu u Libiji za vrijeme njegove vlasti tačne, poput one da su obrazovanje i zdravstvena zaštita bili besplatni za građane/ke, većina njih ipak nema uporište u činjenicama.

Besplatno obrazovanje, zdravstvo i projekat navodnjavanja su postojali, ali su imali nedostatke

Kako se navodi u članku objavljenom 29.10.2017. godine na web stranici The Borgen Project, tačno je da je obrazovanje tokom Gadafijevog režima bilo obavezno i potpuno besplatno. Također je tačno da se stopa pismenosti u toku 42 godine njegove vladavine povećala sa 25% na 87%. Ipak, u članku se ističu i značajni nedostaci obrazovnog sistema u ovoj zemlji:

“Libijski režim pod Gadafijem centralizovao je obrazovanje. To je značilo da su učenici učili iskrivljenu geografiju, koristili simbole i mjerne jedinice koji ne odgovaraju međunarodnim normama, a nastavni plan i program bili su strogo kontrolisani u svrhu indoktrinacije” – navodi se u članku objavljenom 29.10.2017. godine na web stranici The Borgen Project, gde stoji i da je tačno da je obrazovanje tokom Gadafijevog režima bilo obavezno i potpuno besplatno. Takođe je tačno da se stopa pismenosti u toku 42 godine njegove vladavine povećala sa 25% na 87%. Ipak, u članku se ističu i značajni nedostaci obrazovnog sistema u ovoj zemlji.

Iako je u originalnom tekstu stajalo “Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne”, ovo nije tačno.

Besplatna struja, novac za stanove mladencima, stanovi za sve građane i beskamatni krediti nisu postojali.

Portal Faktograf je također pisao o netačnim tvrdnjama o blagostanju u Libiji pod vladavinom Moamera Gadafija. Kako navodi, viralne objave vrve informacijama koje su djelimično tačne ili izvučene iz konteksta. 

Točno je i da su obrazovanje i zdravstvena skrb bili besplatni, međutim Gadafijeva Libija borila se s visokom nezaposlenošću, lošim zdravstvenim sustavom i emigracijom stanovništva.
Točno je i da je Gadafi pokrenuo veliki projekt umjetnog vodotoka pod nazivom Velika umjetna rijeka, veliku mrežu podzemnih cjevovoda i akvadukta čiji je cilj bio opskrba vodom obale Libije. Međutim, kako nam je rekao izvor iz Libije, ljudi su iz svojih plaća izdvajali sredstva, tj. plaćali su porez iz kojega se projekt financirao.

Kako Faktograf navodi, tvrdnje o besplatnoj struji i novcu koji su mladenci navodno dobijali za stanove nisu tačne:

“Radilo se o socijalnoj državi i većina stvari koje se ovdje navode izvučena je iz konteksta”, kazao je. Recimo, nije točno da u Libiji “nije bilo računa za struju”. Prema izvješću Međunarodnog monetarnog fonda, cijene električne energije bile su ispod troškova proizvodnje, međutim, građani su ipak plaćali za električnu energiju, iako su cijene bile jako niske. Cijene su se kretale od 1,5 američkih centi za kilovatsat za potrošače do 5,2 američkih centi za javne ustanove i komercijalne potrošače.

Nije postojalo nešto slično onome što se navodi pod brojem četiri, da si svi mladenci u Libiji dobili 60,000 dinara (50,000 američkih dolara) od vlade da bi kupili prvi stan. “Postojali su neki programi koji su mlađe generacije poticali da stupe u brak. Ili, recimo, ovo pod brojem 3. je nejasno. Postojala je ideja da dom bude ljudsko pravo, ali veliki broj ljudi u Libiji živi s roditeljima prije braka”, kazao je naš sugovornik, referirajući se na ideju iznesenu u Gadafijevoj Zelenoj knjizi u kojoj je on napisao da je stanovanje potreba svake osobe i obitelji.

Naš izvor je kazao i da je točka pod brojem dva, ona koja se tiče beskamatnih zajmova, također izvučena iz konteksta. Postojale su kamate na zajmove, ali postojali su i beskamatni zajmovi kao dio programa pomoći stanovništvu, kao što su postojali programi subvencije kupnje automobila (točka broj 8) i poticaji za one koji su se htjeli baviti poljoprivredom (točka broj 6).

Demokratija i diktatura

Na kraju viralnih statusa o utopiji koju je Gadafi navodno napravio u Libiji postavlja se pitanje šta je to demokratija ako je Gadafijev režim bio diktatura.

Hrvatskoj enciklopediji leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” demokratija se definiše na sljedeći način:

demokracija (grč. δημοϰρατία: vladavina naroda), politička ideja o vladavini u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice (narod), izravnim odlučivanjem ili posredno putem izabranih predstavnika. Demokracija je politički poredak u kojem vlada većina, uz osiguranje prava manjine, te individualnih prava svakoga građanina i time je protivna onim oblicima vladavine u kojima narod nema vrhovnu vlast, nego njime upravlja neki pojedinac ili skupina (monarhija, tiranija, despocija, aristokracija, oligarhija).

Režim koji je uspostavio i vodio Gadafi, po svemu sudeći, nije se uklapao u ovu političku ideju.

Kako se navodi u članku objavljenom u New York Timesu 20.10.2011. godine, Gadafi je, nakon što je izvršio državni udar 1969. godine, vladao Libijom 42 godine, eliminišući sve kritičare režima na vrlo okrutan način, ukidajući privatne biznise i uspostavljajući oštru cenzuru. Štrajkovi ili neodobrene medijske reportaže rezultirali su zatvorskim kaznama, a ilegalna politička aktivnost bila je kažnjiva smrću. 

Prema podacima s web stranice Loc (Library of Congress), pod Gadafijevim režimom 1972. godine donesen je zakon koji je zabranio formiranje političkih partija, a prvi demokratski izbori u Libiji održani su 2012. godine, nakon pada njegovog režima.

Faktograf navodi da “treba imati na umu činjenicu da se radilo o brutalnoj diktaturi koja se vjerojatno ne bi urušila da nije bilo pobune libijskog naroda”. 

Kompleksne fenomene nezahvalno je svoditi na jednostavna objašnjenja pa i lista navodnih “stvarnih razloga” Gadafijevog ubojstva tako predstavlja pretjeranu simplifikaciju novije povijesti Libije.

Shodno činjenicama, tvrdnje da je Gadafi navodno ubijen zbog navedenih “pravih razloga”, od kojih neki nisu tačni, neki su predstavljeni manipulativno i bez konteksta, dok je dio i istinit, Raskrinkavanje ocjenjuje kao dezinformaciju i manipulisanje činjenicama.

Izvor tačnih informacija: Raskrinkavanje.ba

(Izvori: Svedok.rs/Mondo.rs / Preuzeto sa: balkanspress.com)

Scroll to Top