Najveće kajanje u životu je kad ostaneš bez ženu koja te je voljela – A ti je nisi dovoljno cijenio

Sve se dogodilo tako iznenađujuće brzo, kao da je vrijeme ubrzalo svoj tok. Prvi put sam susreo svoju suprugu prije mnogo godina i taj susret je bio predivan, baš onako kako su opisivali u knjigama i prikazivali u filmovima.

Vrijeme je nekako sporije prolazilo, kao da je svijet usporio svoj ritam. Brzo sam bio očaran njenom dobrotom koja je sjajila iz njenih očiju, lakoćom njenog osmijeha i zaraznim smijehom. Dvije godine sam joj se udvarao i na kraju smo završili u braku. Bila je moja supruga više od sedam godina, a zajedno smo podizali našu djecu i brinuli o naša dva psa.

Nažalost, život je odlučio da me ostavi bez nje. Više nije s nama, a osmijeh koji mi je nekada donosio utjehu i radost sada izaziva nostalgiju i tugu. To je kao fizička bol koju osjećam u prsima svaki put kad pomislim na nju i na ono što sam izgubio. Moja supruga je napustila ovaj svijet prije dvije sedmice i cijeli mi se život srušio pred očima.

Ljekari su nam saopćili da više ne reaguje na tretmane i da ne mogu učiniti mnogo više. Tada me je obuzela strahota. Polako sam počeo prihvaćati stvarnost da ću izgubiti svoju ženu. Gledao sam je i primijetio sam smirenost na njenom licu. Izgledalo je kao da je znala da će se to desiti. Nije bila uplašena. Nije bila ljuta. Bila je samo ispunjena mirom. 

Shvatio sam koliko je moja supruga bila zrela i mudra u tim trenucima. Uspjela je pronaći unutarnji mir usred vrtloga koji je preplavljivao naše živote. Odlučila je da želi izaći iz bolnice i provesti svoje posljednje dane u našem domu. Željela je biti okružena djecom, našim kućnim ljubimcem i u toplini našeg doma. Također je izrazila želju da nam priprema doručak i da zajedno ležimo na travi u našem dvorištu.

Suze su mi krenule niz lice dok sam je slušao kako mi priča o svim stvarima koje je željela doživjeti u preostalom vremenu koje je imala na ovom svijetu. Tako sam snažno želio ostvariti sve te stvari za nju. Imali smo samo još mjesec dana zajedno, ali u tom vremenu me naučila važnim lekcijama koje svaki muškarac u vezi treba naučiti prije nego bude prekasno. 

Gledao sam je kako se smiješi dok razgovara s našom djecom i mrzio sam sebe što nikada nisam pravilno cijenio takve trenutke u prošlosti, jer je moj um bio zauzet poslom. Prekoravao sam sebe što nisam iskoristio te trenutke i naučio biti prisutan u tim situacijama. 

Shvatio sam da sam je trebao više držati za ruku kad sam imao toliko prilika za to. Stoga, svim muškarcima koji ovo čitaju poručujem – naučite cijeniti svoju ženu dok je tu. Kada nestane, shvatit ćete da vrijeme provedeno zajedno nikada nije dovoljno.